ovih dana svi zajedno provodimo vrijeme sa svojim obiteljima, zatvoreni u svojim kućama te je izuzetno važno da zadržimo prisebnost i budemo primjer svojoj djeci kako se ponašati u teškim vremenima. Koliko god nam to ponekad bilo teško, ovo je i prilika da nam zajedničko vrijeme bude što zabavnije i manje stresno našoj djeci.
Djeca uče promatrajući nas odrasle, i najjasnija poruka je upravo ona koju vide iz naših postupaka.Naša nas djeca poznaju i prepoznaju emocionalnu klimu u kojoj se nalaze. Dobro je razgovarati o tome kako nas oni doživljavaju, osjete li zabrinutost ili strah. Ne trebamo se praviti da nas sve ovo ne pogađa, već normalizirati osjećaje u ovoj za sve drugačijoj situaciji, uz poruku da će proći i da je važno da se sami trudimo oko toga da se zaštitimo.
Briga, anksioznost, tuga i strah su uobičajene emocije u izvanrednim situacijama, a njihovo izbjegavanje ih može učiniti još jačima i dugotrajnijima. Osvijestite ih, kao i misli i tjelesne senzacije koje se s njima javljaju, te upoznajtesebe i svoje načine reagiranja, a potom pomozite i djetetu da učini isto, pa zajedno razgovarajte o tome što pomaže kada se tako osjećamo. Ne bojte se razgovarati s djecom o korona virusu.
Većina djece već je čula za virus, pa roditelji ne bi trebali izbjegavati razgovarati o tome. Ako ne pričamo o nečemu, djeca zapravo mogu više brinuti. Prvo ih trebamo slušati i pitati, pa tek onda iznijeti neke činjenice i s djetetom proći pravila koja su sada bitna. Možemo pitati npr. “Danas svi pričaju o korona virusu, ispričaj mi što si ti čuo/la”; te “Kako to tebi zvuči/kako se to tebi čini/izgleda? Ima li nešto što bi ti mene htio pitati?”, vodeći računa o razvojnoj prikladnosti informacija koje im dajemo.
Ono što je važno u svakoj dobi jest biti dostupan djetetu. Dajte im dovoljno prilika da oni vama postave pitanja. Usredotočite se na ono što radite da biste svi ostali sigurni te djetetu naglasite sve mjere opreza koje poduzimate te i njega naučite da čini isto.
U tome vam može pomoći i slikovnica-društvena priča o pandemiji koronavirusa: NEŠTO SE JAKO ČUDNO DOGODILO U MOJEM GRADU (Something Strange Happened in My City), autorice dr. sc. Shu-Chen Jenny Yen, Department of Child and Adolescent Studies, California State University, Fullerton, USA, u prijevodu i prilagodbi dr. sc. Sanje Vorkapić Tatalović, prof. psihologije s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.
Slikovnica Vam može poslužiti kao priručnik za djecu vrtićke i niže školske dobi u objašnjavanju djeci ove nenadane situacije s korona virusom.
Prije no što ju budete čitali djetetu i s djetetom preporučamo da je osobno proučite.
Preporučujemo linkove koji Vam mogu pomoći u razgovoru s djetetom:
Također, molimo vas da pratite sve obavijesti pod Aktualnosti - Važno je i prijedloge aktivnosti pod rubrikom Odgojitelji roditeljima - primjeri aktivnosti za igru s djecom kod kuće.
