Pitanje odnosa i suradnje vrtića i obitelji danas je jedno od najaktualnijih pitanja pedagoške teorije i prakse. Suradnja vrtića i obitelji u tom smislu dobiva novo značenje, pa nije samo pedagoško već i socijalno pitanje. Želimo uspostaviti dvosmjernu komunikaciju koja ima za temelj stvaranje jer su ti odnosi pretpostavka uspješnoj suradnji koja uključuje uzajamno poštovanje, dijeljenje informacija, osjećaja i vještina, dogovaranje, zajedničko odlučivanje i priznavanje individualiteta obitelji. To je partnerski odnos u kojem su roditelji i odgajatelji:
jednaki - odnose se jedni prema drugima kao istomišljenici, dijeleći informacije, obveze i ciljeve vezane uz odgoj
aktivni - gdje obje strane imaju aktivnu ulogu u poticanju dječjeg razvoja
odgovorni - obje strane imaju prava i dužnosti
Suradnja s roditeljima realizira se kroz sljedeće oblike:
usmjeravajući sastanci i prezentacije
radionice (ciljane i prigodne)
uključivanje roditelja u odgojno-obrazovni proces (roditelj kao: pomagač, gost, animator, demonstrator, partner)
akcije s roditeljima
individualni razgovori s odgajateljima i članicama stručnog tima
pismena komunikacija s roditeljima (centri za roditelje: poruke o životu i radu skupine i cijelog vrtića, članci i poruke o dječjem razvoju općenito, o zdravstvenoj zaštiti i prehrani, informacije o prigodnim događanjima te o mogućnostima uključivanja u odgojno-obrazovni proces)
