Kako poticati emocionalni razvoj djeteta...

EMOCIJE
Emocije se odnose na uzbueno stanje organizma koje se očituje u karakteristinom doživljaju određenim fiziološkim promjenama i vanjskom ponašanju (izražavanju emocija).
Može se reći da su emocije reakcije koje upravljaju nečijim ponašanjem i služe kao informacije koje nekome pomažu postići ciljeve. (Peter Salovey).

EMOCIONALNI RAZVOJ
Emocionalni razvoj jedan je od najvažnijih procesa u razvoju ličnosti. Određen je biološkim dispozicijama (nasljeđenim mehanizmima reagiranja) na koje mi ne možemo puno utjecati, ali emocionalni razvoj određuje i socijalno okruženje u kojem mi možemo pridonijeti kao uzor (model) za imitaciju načina izražavanja emocija te namjernim odgajanjem kontrole emocija.
Odgovarajuće emocije su osnova povoljnog socijalnog razvoja, a njihova socijalizacija događa se na tri načina: 

  1. Promatranjem i oponašanjem - dijete ostvaruje kontakt s okolinom i uči koje situacije, predmeti, pojave trebaju izazvati pojedine emocije kao strah, radost, a koje ne.
  2. Socijalna okolina daje modele za oponašanje načina i intenziteta emocionalnog izražavanja. To su mimika, kretnje, govor i njihov intenzitet u izražavanju i priopćavanju drugima npr. tuge, veselja, straha...
  3. Socijalnim učenjem se postiže kontrola emocija (samoregulacija). Socijalna okolina namjerno odgaja dijete da izražava emocije na društveno prihvatljiv način.

Andrilovi i udina-Obradovi, 1994.
Priručnik "Osobine i psiholoki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi" - Branka Starc i suradnici

Emocije djeteta predškolske dobi razlikuju se od emocija odrasle osobe. One su jednostavne, spontane i odmah nalaze odgovarajući izraz, česte su i kratkotrajne, snažne i nestabilne, preplavljuju dijete, a ono ih pokazuje otvoreno to omogućuje laki uvid u njegov svijet.

U izražavanju i reguliranju emocija djeteta veliku ulogu ima bliža okolina - roditelji, a kasnije i odgojitelji te je zato bitno da je upravo ta okolina empatična i da pravovremeno reagira na signale. Za dobar emocionalni razvoj djeteta bitna je osnovna bazina sigurnost (nisam sam).
Dijete postupno uči izražavati emocije i razumijeti emocije ljudi koji ga okružuju. Upravo u ranom djetinjstvu djeca moraju naučiti kako regulirati emocije, tako i prepoznati opasnost, prevladati strah i tjeskobu, kako razvijati prijateljstva i s vremena na vrijeme podnijeti samoću, a za sve to djetetu je potrebna pomoć odraslih. Ta pomoć potrebna mu je:

  • da se snađe s onime to se događa u njemu i oko njega,
  • kako bi dolo u dodir sa svojim vlastitim osjećajima, osvjestilo svoju potrebu i unutarnje stanje,
  • naučilo imenovati svoje vlastite osjećaje, spoznati ih i govoriti o njima,
  • naučilo prepoznavati osjećaje kod drugih, dijeliti svoje osjećaje s drugima,
  • steklo iskustvo izražavanja osjećaja na različite naćine,
  • razumjelo emocionalnu reakciju na neki događaj i predvidjelo njezinu posljedicu,
  • naučilo da je moguće odabirati načine izražavanja i ponašanja u emocionalnim, situacijama.

TRI NAJČEŠĆA EMOCIONALNO POGREŠNA STAVA ODRASLIH (Daniel E. Goleman):

  1. POTPUNO ZANEMARIVANJE OSJEĆAJA - dječju uznemirenost smatraju beznačajnom, kao situacija će se smiriti sama od sebe.
  2. SUVIŠE POPUSTLJIVI - primječuju kako se dijete osjeća, ali misle da je svako preživljavanje emocionalne krize korisno.
  3. ONI KOJI NE POŠTUJU DJEĆJE OSJEĆAJE - obično osućuju, strogi su i u kažnjavanju.

Članak s internet stranice "Roda" psihologinje Lidije Rezi

RIZICI ZA EMOCIONALNI RAZVOJ:

  • Nezadovoljene emocionalne potrebe.
  • Nedozvoljavanje i neprepoznavanje temperamenta, nedostatak emocionalne komunikacije.
  • Grubost u ophođenju, prevelika ograničenja, nepoticajna okolina.

Nemoguće je dijete "poučiti" kako da doživljava i to da osjeća, ali evo kako mu možemo pomoći u regulaciji i iskazivanju emocija:

  • Poticanjem pozitivne slike o sebi, empatije i prosocionalnog ponašanja.
  • Uživljavanje u emocionalne situacije drugoga (sjeća kako je tebi bilo kad...).
  • Pružanje pomoći govorom, ohrabrivanjem, verbaliziranjem vlastitih i tuđih emocija.
  • Razne prčie za djecu koje obrađuju emocionalno nabijene situacije.
  • Relaksirajue i tjelesen aktivnosti koje omogućuju pranjenje nakupljene napetosti.
  • Raznovrsne likovne, glazbene i dramske ekspresivne tehnike koje omogućuju djeci opuštanje i proradu potisnutih osjećaja.
  • Simboličke igre, prorada emocionalnih iskustava, igre pretvaranja, dramatizacija.

Ono to djetetu treba jest osoba koja je znatiželjna i zainteresirana za njegov unutarnji svijet, koja je spremna podijeliti svoje vlstite doživljaje i očekivanja s djetetom i pritom jasno postaviti granice dopuštenog ponašanja.

Članak s internet stranice "Roda" psihologinje Lidije Rezi

Ispiši stranicu